Nije da sam nešto posebno upućen u sve tajne i trikove kojima se služe preprodavači automobila na našem tržištu, ali mislim da je dobro podijeliti svoja iskustva, pogotovo oko nečega što čovjeku nije primarna struka...

Prije bilo kakve kupovine (ne samo automobila) treba UVIJEK procijeniti osobu od koje se kupuje. San snova svakog kupca je kupnja automobila od osobe u kasnim godinama ("penzić"), koji svoj automobil drži u garaži, vozi ga samo kada treba ići mijenjati ulje, skida cipele kada ulazi u isti, te konzumira "Antisklerin" (hm, možda ipak bez ovog zadnjeg?)... Kontraosoba je pak tipični 'rvacki dealer - u njegovoj osobnoj iskaznici je mjesto stanovanja neko mjesto koje se nalazi iznad 1000m nadmorske visine (čitaj: vukojebina) ili u nekoj od susjednih "država", trajno je nastanjen u Zagrebu ili nekom drugom većem mjestu, ali nitko nezna gdje... koristi se mobilnim telefonom sa tajnim brojem, a sa kupcima se dogovara da se nađu u nekom od lokalnih caffe barova, i nije vlasnik automobila nego ima punomoć, ako ste baš pehista i ona je od nepostojećeg vlasnika...

Sve osobe koje prodaju automobile se nalaze negdje između ta dva tipa prodavača... Ne daj te se zavesti ni pričama o kupnji automobila od starije osobe - cca. 50% prodavača je (navodno) kupilo automobil od upravo takve osobe... onda pogledate knjižicu vozila, kad tamo po matičnom broju vidite da je prvi vlasnik jedva punoljetan... Jedno je sigurno, po tim pričama bi ispalo da je cca. 80% vozača u Hrvatskoj postalo punoljetno još za vrijeme 2. svjetskog rata...

Jedna od metoda ako zovete brojeve iz oglasa: Nazovete broj i kada Vam se javi druga strana vi kažete: "Dobar dan/večer, zovem u vezi oglasa"... ako Vas pita "Kojeg oglasa?", vi odgovorite: "U vezi auta"... ako Vas opet pita "Za koji auto?" (a tada je, iz iskustva znam, glas već nervozan) onda Vam je sve jasno... poznata trgovačka bahatost u Hrvata Vam govori da tu nećete dobro proći, jer se zna da svi oni rade sa najmanje 50% marže...

Najgore što Vam se može dogoditi je to da kupite automobil od one druge vrste prodavača a nakon nekog vremena utvrdite da je u stvari taj auto prošao tešku prometnu nezgodu, da je par godina stariji, sa barem 100 tisuća kilometara više nego što piše na brojčaniku, da ima 200 kg više zbog limarskih zahvata i da je motor prodimio nakon što se (recimo) "potrošio aditiv". A da vi ne budete subjekt u prethodnoj rečenici, evo Vam nekoliko "pionirskih" savjeta:

Papiri

Auto OBAVEZNO gledati po danu - po noći se ne vide neke BITNE "sitnice"...

Provjeriti da li je godina proizvodnje u "papirima" stvarna; pregledati većinu dijelova koji su označeni godinama proizvodnje kao što je npr. remen za vezanje, stakla, farovi i svjetla, plastični dijelovi kao što je pepeljara… oni bi se svi trebali podudarati ili odstupati za najviše jednu godinu, ako godina nekih od tih dijelova primjetno odstupa znaći da je vjerojatno tu negdje automobil bio udaren, pa je taj dio zamijenjen novim odn. drugim (polovnim) dijelom.

Provjeriti zemlju porijekla; opće je poznato da su automobili uvezeni iz Italije prosječno u puno gorem stanju od onih uvezenih iz npr. Njemačke (što zbog cesata, što zbog stila vožnje)... Ako Vam prodavač ne želi dati na uvid strane papire jer ih je kao "izgubio", jedna od metoda je pregled da li automobil posjeduje katalizator (na benzincima tražite lambda sondu) koji je obvezatan u Njemačkoj i Švicarskoj, ali ne i u Italiji. Ako je katalizator prisutan onda možete pogledati ECE oznaku na farovima... Farovi za Njemačko tržište moraju imati oznaku E1... (doduše, farovi sa oznakama E1 zadovoljavaju gotovo sve standarde, tako da se mogu prodavati u svim državama. Ponekad, ali jaaako rijetko se nađu i vozila sa npr. E26 farovima na njemačkom tržištu... evo nekoliko primera: E1=Njemačka, E2=Francuska, E3=Italija, E4=Nizozemska, E5=Švedska, E6=Belgija, E7=Mađarska, E8=ex. Čehoslovačka, E9=Španjolska, E10=ex. Juga, E11=Vel. Britanija...., E25=Hrvatska, E26=Slovenija, E31=Bosna&Hercegovina, E40=Makedonija... više informacija) Pogledajte i upute za uporabu automobila, one su na jeziku tržišta za koje je namjenjeno. Također se neki motori ne isporučuju na svim tržištima; npr. Opel Vectra A sa 1.4 motorom se nikada nije prodavala u Njemačkoj, ili VW Golf II GTI 16V sa 2.0 motorom…

Ukradeni automobili su još jedna zamka. Dobro pogledajte komad lima na kojem se nalazi broj šasije automobila (tzv. VIN) i provjerite sa SVIH strana da nije naknadno varen ili da su brojevi različitih oblika. Zapišite broj i provjerite standardnim putevima ili preko nekog od prijatelja u policiji, pogotovo ako su mu dostupni podaci Interpola. Ako postoje dva različita ključa za bravu volana i za bravu (bilo kojih) vrata to je još jedan prilog sumnji... Pogotovo ako neka od brava čudno zapinje. Auti su nerijetko ukradeni i nenasilnim metodama. Vlasnik automobilu u dogovoru sa osobom X prethodno osigura automobil protiv krađe, ostavi mu ključeve garaže i auta zajedno sa dokumentima. Nakon par dana (koliko je osobi X dovoljno da sa čistim dokumentima pređe granicu i proda automobil u Hrvatskoj) prijavi krađu automobila i dobije odštetu od osiguravajućeg društva. Auto se prijavljuje Interpolu i na kraju naša policija nađe taj auto kod Vas - tek tada vi saznajete da je osoba X imala krivotvorene osobne dokumente... Osobni opis? ma dajte - pogledajte što sve rade na filmovima…

Proizvođači automobila već godinama stavljaju i dodatne oznake na drugim dijelovima automobila kao što su sjedala, tapete, ili dijelovi mehanike gdje se, ako znate koji su to dijelovi, može utvrditi da li automobil ima "preštancan" broj šasije... Audi i Mercedes stavljaju takve kodove na sjedala... Veliki broj naših ljudi je "popušio" upravo takve trikove, a to su njemački carinici saznali upravo navedenim metodama, prilikom prvih prelazaka preko Njemačke granice - danas, granice EU... Ako se radi o skupljem automobilu zamolite prodavača da sa Vama ode malo do Austrije...

At last, but not at least... Nekako provjerite da automobil nije na povlastici ili da nije kupljen na kredit odn. leasing... jer u slućaju da se kredit ne otplaćuje, auto plijeni banka (čitaj: nemate više taj auto) a osoba od koje ste kupili auto je vjerojatno u Australiji (jamci također)... Dok Vaš predmet (tužili ste nekoga, zar ne?) dođe na red u sudu, auto je krama... dok se taj sudski predmet riješi, auto je oldtimer, a godina je 2050-ta (znaći i da ste i vi odltimer)... Sve jasno?

Limarija

Limarija je kod automobila mlađeg godišta u pravilu sasvim OK, sve firme danas manje više daju barem 6 godina jamstva za istu, ali Vas jedino (jako) udareni automobil može baciti u neočekivane troškove. Da li je automobil bio udaren možete utvrditi gledanjem par stvari:

Provjerite oznake godina na staklima i farovima. Često se znaju skrivati u kombinaciji troznamenkastih brojeva iza DOT oznake; 383 znaći da je staklo proizvedeno u 38. tjednu 93. godine (zašto ne 83? zato jer se taj tip automobila nije proizvodio '83…ili možda je, ali onda nije '93…) ili 400 za 40. tjedan 90. godine... Najčešće piše samo jednoznamenkasta oznaka godine proizvodnje... Drastično odstupanje podešenosti nivoa farova može upućivati na neki crash sa te strane.

Kod frontalnih sudara (a oni su najčešći) često nastrada i hladnjak iliti po naški "kiler"… pogledajte na njemu oznaku godine proizvodnje koja može biti u obliku kazaljke na satu čija strelica pokazuje na godinu (ili drugu znamenku godine) kada je taj dio proizveden

Koliko god imali dobre limare, većina njih neće dobro izvesti estetski finalizirati svoj posao tako da će te oko muldi i u prtljažniku ispod tapeta najlakše primijetiti jake karambole nekog automobila... Isto tako će većina njih loše izvesti zazore između dijelova limarije - dobro pogledajte da li su razmaci između poklopca motora i blatobrana isti sa obe strane poklopca, da li se hauba lagano zatvara, da li je zazor isti i između blatobrana odn. stranica i vrata, da li se sva vrata zatvaraju lako i sa istom lakoćom… Ovo sa zazorima se odnosi samo na kvalitetnije automobila - npr. Fiat Tipo dolazi tvornički jako neprecizno izveden…

Još jedna "primitivna" metoda za detekciju jačih udaraca... Sjednite na vozačko mjesto, i jedan po jedan, uključite i isključite sve žive sklopke koje vidite ispred sebe (svjetla, brisaći, ventilacija, ručna kočnica, ručica mjenjača u položaj vožnje unazad, pepeljara...). Zapinjanje kod aktiviranja bilo koje od svih tih funkcija može ukazivati na loše završne limarske radove. Nerijetko se dogodi da npr. suvozač nije vezan za vrijeme nezgode, pa onda naleti na kontrolnu ploču svom masom (+akceleracija) i npr. nogom zdrobi središnju konzolu, ili se više ne da zatvoriti dovod svježeg zraka u vozilo... Također, ako lijevi far ima električno podešavanje visine, a desni nema, to je jedan od gotovo sigurnih znakova utučenosti vozila - isto vrijedi i za retrovizore...

Nakon jačih udaraca auto se potpuno iskrivi i na cesti se kreće "u koso", nešto kao pas kada mu je jedna noga ozlijeđena. Taj automobil izbjegavati u svakom slučaju - to Vam valjda nisam trebao ni napisati…

Kod novijih modela obratite pažnju i na zračne jastuke… Ako ih nema provjerite zašto je to tako jer ih najčešće nakon prometne nezgode zamjene običnim volanima i praznim policama ispred suvozača. Ista stvar zna biti i sa sigurnosnim remenima (za vezanje), koje zamjene novima a to ćete utvrditi po oznakama na kraju istog - tamo je godina proizvodnje remena.

Iako većina današnjih automobila u svrhu poboljšanja aerodinamike i smanjenja buke imaju lijepljena stakla, kod onih starijih možete malo odignuti rubove gumene trake koja drži stakla i vidjeti tragove naknadnog lakiranja... Loši lakireri se poznaju i po zalivenim rubovima ili udubinama na limariji... Također se oštećenja lima znaju skrivati iza naljepnica...

Jedna je stvar evidentna: veliki broj prodavača će Vas preko telefona uvjeravati da je auto kao novi, a kada ga dođete vidjeti - krama (blago rečeno)... Iz iskustva znam da su me neki prodavači uvjeravali (a neki se i zaklinjali u bližu i daljnju porodicu) da je auto netaknut i nikada farban - naravno, istina je bila okrutna (drugačija)... Jedan je išao toliko daleko da mi je nudio papir kojim jamči da je auto "netaknut" - a ako ja utvrdim drugačije, prepisuje kuću na mene. Da bi stvar bila još bizarnija, on uopće nije prodavao taj auto, nego je bio susjed prodavača... Nevjerojatno... (da ne kažem kako je evidentno bilo da je mijenjan i motor, a ne samo limarija)...

Motor

Kompresija motora je općenito jedan od najboljih pokazatelja u kakvom je stanju motor, pogotovo ako se radi o dieselskim motorima, no zahtjeva nešto više živaca i stotinjak kuna. No bilo kakav motor bio, kada popuste karike ispuštat će dim na tzv. überlauf - to je jedna cijev, najčešće gumena, koja vodi od poklopca motora do usisne grane i tamo se nazad u usis vraćaju nesagorene uljne pare koje su se "provukle kroz karike cilindra"... Kada Vam netko jamči da je motor nov ili kao nov onda ga zamolite da upali motor i odvojite nekako jedan kraj te cijevi da vidite da li van izlazi dim. Količina dima je proporcionalna potrošenosti motora. U stvari, možete otvoriti i poklopac gdje se lijeva ulje u motor ali pazite na odjeću... Kod ovakvog postupka bi se benzinski motori sa (MPI) ubrizgavanjem trebali početi gasiti - tu malo možete pomoći ako prstom zatvorite onaj odvod na usisnu granu…

Ako ste već podigli "čep motora" onda pogledajte da li se na njemu skuplja kakva emulzija - jednostavno rečeno da li se na njemu nalazi još nešto osim crnog ulja... ako se nalazi žućkasta emulzija zaći da je ili popustilo brtvilo glave ili je glava pukla, pa rashladna tekućina ulazi u radni dio motora i miješa se sa uljem... može biti i obrnuto, da ulje ulazi u rashladnu tekućinu, a to možete utvrditi tako da provjerite da li ima kakvog smeća u istoj... otvorite posudu za nadolijevanje tekućine (ili već gdje se nadolijeva tekućina) i bacite pogled - nemojte nasjedat na uvjeravanja prodavača kako je to posljedica miješanja 4 vrste antifriza...

Još jedna metoda je i gledanje boje (odn. zauljenosti) auspuha... Diesel: uvijek crno, Benzin: svijetle boje samo ako se auto nije zadnjih par kilometara nije vozio po gradu. Istina, to i nije baš neka pouzdana metoda.

Servisna knjižica se ne gubi i svako izmotavanje oko toga je varka... Ako je izgubljena onda prodavača pitajte gdje je servisirao taj auto, pa se tamo raspitajte... ako Vam kaže da svaki put ide kod drugoga onda Vam je sve jasno...

Ako se lampica od pritiska ulja gasi par sekundi nakon što motor proradi to u pravilu znaći da su leteći ležajevi (radilice) motora pri kraju...

Ako kod (dieselskog) motora iz rashladnog sistema negdje izlazi voda pod pritiskom, to znaći da kompresija ulazi u rashladni sistem i to znaći da u najboljem slučaju treba mjenjati brtvilo glave motora, ako ne i glavu motora.

Ako vidite tragove prohrđavanja na hladnjaku to će vjerojatno znaćiti da je isti krpan, a to Vam je isto što i pumpanje šuplje gume… Neko vrijeme to će držati, ali će zamjena hladnjaka novim biti jedino i finalno rješenje.

Uopće, curenje bilo kakvih vrsta tekućina iz nekog motora upućuje na njegovu starost.

Jedna provjerena metoda za testiranje potrošnje ulja: na početku (poduže) nizbrdice ubacite ručicu mjenjača u 5. stupanj prenosa (ili četvrti) i skinite nogu sa gasa (tako da sila teže odn. nizbrdica pogoni auto naprijed). Kada auto dođe na kraj te nizbrdice ubacite ručicu mjenjača u 2. ili več koji stupanj prijenosa vam motor i etika "dozvoljavaju", pritisnite gas (skoro) do daske i dok naglo puštate kvačilo gledajte u retrovizoru dim... količina dima je proporcionalna istrošenosti karika odn. gumica ventila... Rijetko koji (npr.) stariji BMW ne "ispusti dušu" u tom slučaju, dok na ravnom možda skoro uopće ne dime... ako nemate nizbrdicu "pri ruci", otiđite na autocestu i vozite se oko 130 km/h u "petoj" (znaći lagano), i nakon nekoliko km pustite pedalu gasa... kada padne brzina na cca. 50 km/h (to je još uvijek dozvoljena brzina na autocesti) ubacite u "drugu" i........

Mehanika

Ako su amortizeri jako istrošeni to znaći da je auto prešao barem 100 tisuća km, tako da se ne date zbuniti manjom brojkom na brojčaniku… Zaljuljajte jednu stranu vozila i pustite je da se "zaustavi" - ako se nakon toga nastavi puno ljuljati to znaći da su amortizeri u komi... Ulje na njima je također znak istrošenosti... Kod Citroena su tu u pitanju one kugle, ali se ne dajte zaplašiti jer se radi o iznosu od pedesetak Eura po komadu, čisto da razbijemo famu o skupoći održavanja istih...

Homokinetički zglobovi su skupe stvarčice i njihovu neispravnost utvrđujete test vožnjom. Ako nešto lupka u lijevom ili desnom zavoju, to su upravo oni... VW-ovi originalni za Golfa koštaju par sto Eura.

Ako nešto zuji glasnije ili tiše, ovisno o tome u koji zavoj ulazite, radi se o ležajevima na kotačima - oni trebaju izdržati barem 150k km, a znaju često otići i ako su na autu gume različitih dimenzija, ili ako je jedna različita od drugih. Ako pak zuji konstantno, u kojem god se smjeru vozili, onda je u pitanju diferencijal. To se može zataškati metodom starih majstora: usipanjem piljevine u diferencijal, pa se i toga morate paziti... Diferencijal je, usput rečeno, skup.

At last, but not at least, kočnice... Kažu, najvažniji dio automobila (ja im vjerujem - ali nisam baš siguran što će mi dobre kočnice ako npr. volan ne funkcionira, ali nema veze). Pogledati unutarnju stranu felge da li ima tragova ulja. jedino ulje koje se tu može nalaziti je ulje iz kočionog sistema - a to nije dobro. Felga mora biti suha. Ako su diskovi stari to možete vidjeti napipavanjem (pazite da se ne opečete) ruba diska - diskovi ne bi smjeli biti potrošeni više od 1mm sa svake strane i ne smiju imati po sebi crte koje su posljedice ili istrošenih pločica ili pločica jako loše kvalitete - sama zamjena disk pločica nije skup zahvat, ali odaje nemarnog vlasnika... Još jedan od boljih načina testiranja diskova je jako kočenje pri velikoj brzini - pedala Vam ne smije pulsirati, ali tu treba paziti da ne zamijenite udaranje ABSa od udaranja valovitih diskova (dakle, nemojte prejako kočiti)... Ako su jako valoviti to ćete osjetiti i pri lakšem pritisku kočnice, ili čak i na volanu bez pritiskanja kočnice. Novi diskovi nisu skupi, a isto važi i za disk pločice - ali se mijenjaju u parovima (a ako mjenjate diskove, morati na nove diskove staviti i nove pločice).

Provjerite i ručnu kočnicu koju možete i iskoristiti za testiranje i stražnjih kočionih obloga (prednjih kod Citroena). Dok se vozite manjom brzinom, lagano podignite ručnu kočnicu i auto mora početi kočiti bez popratnih zvukova i bez tendencije skretanja u nekom od smjerova.

Ostalo

Veliki broj pređenih kilometara nekog automobila se vidi i po istrošenosti nožnih pedala (ali Vam isto tako mora biti sumnjivo ako su one nove) i volana - pogotovo tamo oko prečki gdje vozači drže svoje ruke. Ni obloga mjenjača, sitzevi i tapecirung nisu pošteđeni istog. Možda tu jedino možemo tolerirati oštećenja tapeta uslijed vožnje cipelama sa visokom petom... Nemojte previdjeti navlake sjedala i podignuti iste da biste vidjeli stanje pravih originalnih...

Gume, pogotovo one nižih profila su skupe, a i felge na kojima se nalaze. Baš te, skupe-nižeg profila, najčešće nastradaju kod dizanja na visoke rubove ceste. Posljedica: iskrivljena felga i trešnja volana pri nekim brzinama, što može biti kobno i po ostale mehaničke dijelove automobila. Izdatak od par stotina Eura ne izostaje...

Ako kupujete automobil da bi ste ga koristili još godinama onda tražite strane dokumente, servisnu knjižicu, pregled kod stručne osobe, test vožnju... Svako odbijanje bilo čega od navedenog je dodatna sumnja... Nemojte da Vam mažu oći tako da dovedu svojih 5 i susjedovih 8-ero djece na dogovor sa Vama, prićama o bolesnoj rodbini kojoj treba platiti liječenje u Švicarskoj... osim ako sebe ne smatrate humanitarnom organizacijom ili Majkom Terezom... U ostalom, uzdajte se u svoju intuiciju - ja držim da nije teško prepoznati muljatorskog preprodavača od poštene osobe, samo smirite strasti i nemojte odmah vaditi novce, nego dobro razmislite... sutra ste sigurno pametniji...

Za kraj: teško ćete kupiti dobar automobil preko oglasa. Iz vlastitog iskustva znam da se automobili koji su u dobrom stanju (a ne traži se previše novaca) vrlo lako prodaju "širenjem glasa među poznanicima"... Držim da je potražnja za vozilima uvijek dovoljno velika da se (skoro) svako vozilo može prodati unutar 10-ak dana nakon što se "pusti glas" među prijateljima... Svi drugi automobili se moraju prodavati preko oglasa ili na sajmu - iz jednog od dva razloga: ili netko traži previše novaca, ili je auto krama (pa ne želi zahebat nekog poznatog)...