Kada nekome na cesti spomenete riječ "Bluetooth", u 95% slučajeva će se u njihovim mozgovima istog trenutka nacrtati slika naglavne slušalice (engl. Headset) - čisti dokaz da su ljudi u Ericsson-ovom marketingu odradili jako dobar posao... Istina, ta naglavna slušalica koristi Bluetooth za komunikaciju sa samim telefonom, i ne želim reći da su ljudi u krivu - želim samo reći da je to samo jedan mali dio priće...

Trenutno se u svijetu koristi više desetaka tehnologija za bežičnu komunikaciju između dva uređaja - bilo da se radi o komunikaciji između televizora i "daljinskog", između dva računala, između slušalice i baze (fiksnog) telefona, između Nov@-inog TV odašiljača i Vašeg TV uređaja, između GSM bazne stanice i Vašeg mobilnog telefona... Ovisno o dometu, brzini i sigurnosti komunikacije (i 'ko zna o kojim još parametrima) koriste se različiti načini komuniciranja. Ne postoji jedinstveni način komunikacije između svih uređaja - a frekvencija i snaga bežične komunikacije uglavnom je (više-manje) zakonski regulirana. Za komunikaciju unutar "komercijalnih" (slobodnih) frekvencija razvilo se više standarda; najpoznatiji primjeri su bežična komunikacija među telefonima (trenutno GSM, sutra UMTS), bežična komunikacija (mreža) među računalima (popularno nazvan WLAN, Wireless, WiFi), bežična komunikacija za fiksnu telefoniju (popularni DECT), zatim IrDA (infracrvena veza među računalima ili perifernim uređajima kao što je npr. GSM telefon) kao i Bluetooth (radio veza između raznih uređaja - ne samo računala ili telefona) - koji je u stvari nastao kao zamjena za loše definirani IrDA standard (s kojim je bilo dosta nejanoća, pa tako i raznih implementacija, a samim time i do loše kompatibilnosti među uređajima).

Zašto toliko raznih standarda? Zato jer jedna univerzalna tehnologija (barem za sada) ne može zadovoljiti sve potrebe za sve vrste komunikacija. Npr. Vi možete spojiti dva računala bežično koristeći i Wireless LAN, a isto tako i koristeći Bluetooth - prednost ovog prvog je u brzini, a prednost ovog drugog je npr. u manjoj potrošnji struje (što je bitno kod uređaja koji se dobivaju napajanje iz baterija). Dakle, svaki od bežičnih standarda ima svoje mane i prednosti, odn. svoje područje primjene. Bluetooth je jedan od bežičnih standarda koji je trenutno našao svoju primjenu kod prijenosnih računala i mobilnih telefona, a već u dogledno vrijeme ćete moći kupiti i npr. perilicu rublja sa Bluetooth-om koju ćete moći programirati koristeći svoje računalo ili telefon... Uglavnom, neke odlike Bluetootha su domet od nekih 10 metara, brzina prijenosa do 1 Megabit u sekundi i činjenica da se radi o radio vezi između dva uređaja, tako da nije potreba optička vidljivost da bi komunicirali (za razliku od IrDA standarda kojeg teži zemjeniti)...

Moram naglasiti da Bluetooth nije trenutno najbolji standard na svijetu, niti je zadnja riječ tehnike - postoje tehnologije koje troše manje struje, koje mogu raditi na večoj udaljenosti i na večim brzinama, ali bi takvi uređaji bili vjerojatno bitno skuplji, a dok bi se usvojili kao standard, prošlo bi još nekoliko godina... a za to vrijeme bi se pojavila neka još bolja tehnologija - i tako bi mogli u nedogled... Jedan od najboljih primjera za prerani izlazak tehnologije je UMTS - sva vika i panika, puno novca za koncesije, a još nije zaživila niti jedna mreža (skoro niti jedna, u siječnju 2003. ima nešto u Austriji i Japanu)...

Princip rada Plavozuba...

Prvo da se predstavim... pa da se sprijateljimo...

Kada se dva uređaja nađu u dometu, odmah razmjene neke osnovne podatke, kao što su npr. šifra/kôd i naziv uređaja. Kada detekcija uredno prođe, obično se novodetektirani uređaji pojave na listi uređaja jednog od aparata i tada možete inicirati (a nerijetko to krene i automatski) proces prihvaćanja uređaja - to znaći da će Vam prvi uređaj javiti da je otkrio drugi uređaj, i pitati Vas da li želite komunicirati sa njim... Ukoliko odgovorite negativno, biti će onemogućena svaka daljnja komunikacija sa njim (jer je to npr. netko nepoznat), a ukoliko kažete da želite komunicirati sa njim, pitat će Vas za tzv. Passkey (lozinku/javku), a isti upit će se pojaviti na ekranu drugog uređaja... Zatim imate neko vrijeme da na obadva uređaja utipkate Passkey - naravno, u oba uređaja ISTI Passkey, inaće ništa od daljnje komunikacije...

...a onda opis radnog mjesta...

Nakon što se dva uređaja uspješno sporazumiju, jedan će drugom poslati podatke o servisima koje nudi. To je, u stvari, informacija koju jedan uređaj proslijedi drugom i kaže mu o kakvom se to uređaju u stvari radi... U suprotnom bi se moglo dogoditi da se Vaše prijenosno računalo pokuša spojiti na internet preko naglavne slušalice (ili možda perilice rublja!?)... U stvari, prilikom kupnje nekog uređaja koji ima Bluetooth komunikaciju, trebali bi se informirati na prodajnom mjestu (ali ja osobno mislim da je bolje na internetu, na stranicama proizvođača tog uređaja) koje sve servise podržava željeni uređaj. Npr. teoretski bi se moglo dogoditi da neki mobilni telefon ima servis za pristup internetu, ali ne i servis za komunikaciju sa naglavnom slušalicom - čak mislim da je ova situacija konkretno postojala kod nekih prvih Nokijinih mobilni telefona sa Bluetooth-om...

Evo popisa nekih profila...

• GAP (Global Access Profile) = Osnovni komunikacijski servis. Svaki BT uređaj ima ovaj profil i pomoču njega razmjenjuje osnovne podatke prilikom komunikacije (šifra, naziv uređaja...) - To je servis sa početka priće o principu rada...
• Headset = Postoje "Headset-AG" i "Headset-HS" profili; jedan (AG) bi se trebao nalaziti u mobilnom telefonu (ili ručnom računalu), a drugi (HS) u naglavnoj slušalici - ako ga telefon nema, slušalica Vam neće baš biti od koristi...
• LAN (Local Area Network) = Ukoliko BT uređaj ima ovaj profil, sa njim komunicirate kao sa svakim drugim uređajem/računalom koje ima mrežnu karticu.
• OPP (Object Push Profile) = Postoje "OPP-Server" i "OPP-Client"; jedan šalje podatke, drugi prima... npr. podatke iz adresara na telefonu ili ručnom računalu
• DUN (DialUpNetwork) = Postoje "DUN-DT" (Data Terminal) i "DUN-GW" (Gateway) profili - za spajanje na internet, drugi modem, VPN i slično...
• Serial = A i B varijante... kao serijski port...

Jednostavnije...

Da Vama, kao klasičnom (da ne kažem "neiskusnom") korisniku, ne bi bilo komplicirano za shvatiti koji profil morate kada koristiti, obično Vam uređaj napiše neki logičniji izraz od samog naziva profila. Tako će se umjesti "DUN profila" na ekranu Vašeg računala, telefona, perilice rublja (;-)) pojaviti izraz "Pristup internetu" (engl. "Internet access") ili slično...

Bluetooth uređaji koji imaju samo jednu funkciju (kao što su npr. naglavne slušalice) nećete morati posebno podešavati i birati njegove servise, jer imaju samo jedan servis i kod uključenja (odn. stavljanja baterije u aparat) ti uređaji će samo aktivirati taj servis (Headset-HS) i čitavo vrijeme tražiti uređaj samo sa "Headset-AG" servisom... Što se tiće sigurnosti, komunicirat će samo sa jedim uređajem, i imat će tvornički definirati Passkey koji ćete morati unijeti u drugi aparat (telefon ili računalo).

Kako svi Bluetooth aparati imaju ugrađen tzv. GAP profil/servis (i pod uvjetom da pravilno funkcionira), neće biti problema oko osnovne komunikacije... Svi BT uređaji će "vidjeti" jedni druge, jedine komplikacije na koje bi krajnji korisnik mogao naići su software-ske prirode, odn. samo ostaje problem da li software na jednom uređaju podržava kompatibilan servis sa software-om drugog uređaja...