Upravo ste kupili prijenosno računalo (notebook) ili stolno računalo koje ima grafičku karticu sa TV izlazom i ponadali ste da ste time riješili sve Vaše potrebe za gledanjem DVD-ova, DivX-eva i drugih video formata na velikim ekranima... Sve ste spojili kako struka i logika nalažu ali slike uopće nema... Naravno, treba TV izlaz aktivirati; bilo podešavanjem opcija u operativnom sustavu, ili (na prijenosnim računalima) pritiskom na odgovarajuće tipke... I slika se pojavljuje na TV ekranu!

U nekim slučajevima se događa da sliku imate na ekranu, međutim, slika nema boja, odn. slika je crno bijela! Tada korisnici obično krive ili proizvođača kabela ili proizvođača računala odn. grafičke kartice... možda čak i proizvođača televizora... A krivica je obično u svakom od njih po malo... Ukoliko imate sreće, problem će biti samo u tome što niste namjestili u BIOS-u računala ili u upravljačkom programu grafičke kartice (Control Panel - Display) postavku gdje se određuje televizijski standard TV priključka na računalu - naime, ako negdje naiđete na oznaku NTSC, obavezno promijenite tu opciju u PAL - to je standard koji se koristi u Hrvatskoj!

Čitav ovaj tekst je u pravilu namijenjen onima kojima ni nakon podešavanja navedene opcije iz NTSC u PAL slika još uvijek ostane bez boja. Prvo okrivljujete tvrtku koja je proizvela računalo (odn. onu koja Vam je to računalo uopće prodala) jer, kada spojite "video" na svoj televizor, slika ima boju. A možda su ipak neispravni kablovi (ili eventualno neki adapter koji su Vam preporučili da kupite)? Tada nastupa klasičan način dijagnosticiranja problema... Kada to isto računalo sa tim istim kablovima spojite na televizor kod susjeda/prijatelja onda slika dobije boju! U tom slučaju ćete okriviti proizvođača televizora - a to nije (sasvim) točno.

Malo teorije... Najčešće se na računalu nalazi priključak za spajanje na televizor koji se deklarira kao S-video izlaz. Taj priključak je kružnog oblika i izgleda nešto kao priključak na koji se spajaju tipkovnica ili miš (to se još zove PS/2 priključak) i na prijenosnim računalima se korisnici obično i zabune, te pokušavaju svoju tipkovnicu ili miša priključiti na baš taj "S-video" priključak.
"S-video" je noviji/ispravniji naziv za ono što ljudi isto tako vole zvati "S-VHS". Da se vratimo još malo u prošlost... Za namjene prijenosa slike sa jednog uređaja na drugi, prvo se koristio tzv. "Kompozitni" (engl. Composite) kabel - to je jedan (bakreni?) kabel koji je sa jedne i druge strane imao tzv. "RCA" (Chinch) priključak/konektor. Preko te jedne žice su "putovali" svi podaci o slici sa jedne na drugu stranu... Kasnije se netko sjetio da bi bilo dobro da se napravi jedan noviji standard kabela za prijenos slike, i da se upotrebljavaju 2 žice unutar jednog kabela, i da se razdvoje podaci po kablovima; preko jednog kabela bi išao sadržaj same slike, a preko drugog kabela bi išli podaci o bojama na toj slici, te bi slika bila primjetno kvalitetnija... Kako se ovaj stari standard popularno zvao VHS (a valjda zbog toga jer se masovno koristio za spajanje VHS video uređaja), ovaj su nazvali Super VHS ili skraćeno S-VHS (super, jer je superiorniji od prethodnog, a VHS da valjda ne bi izgubio na popularnosti). Za tu namjenu su izmislili i novi priključak/konektor - upravo ovaj koji se prihvatio i za korištenje na računalima.

Istina, nerijetko na računalima postoje obje vrste priključaka; i VHS (na slici desno je žute boje) i S-VHS, pa ako ste televizor priključili preko ovog prvog/starijeg priključka, slika će imati boju, ali će biti lošije kvalitete nego da ste išli spajati preko S-VHS priključka! Ako ste kupili kvalitetan kabel i ako računalo nije predaleko od televizora, možda bolju sliku ni ne možete dobiti (pogotovo ako ste kupili neku od jeftinijih grafičkih kartica)... Međutim, na prijenosnim računalima rijetko ćete naći VHS odn. Kompozitni priključak - tamo se obično nalazi samo S-video - i to je razlog zašto ljudi često imaju problema sa bojama na slici na TV-u...

Da nastavimo priču sa konektorima dalje... Nakon što je netko izmislio S-video kabel, netko se u toj tehnološkoj trci dosjetio i sjetio se činjenice da će slika biti još bolje kvalitete ukoliko se kod kabela za prijenos slike koristi još više žica, tako bi se npr. po posebnoj žici prenosili podaci o nijansama crvene boje, posebno o plavoj boji, posebno o zelenoj, posebno podaci o slici, posebno o zvuku, itd. Tako je nastao onaj popularni "Scart" konektor... Tamo je slika još kvalitetnija, ali je ipak trebalo misliti i na spajanje starih uređaja su nastali dok Scart-a još nije bilo - tako da su neke žice na Scart priključcima ostale rezervirane za spajanje starih Kompozitnih (VHS) i S-video (S-VHS) uređaja. Zbog svih tih zahtjeva (i dvosmjernosti) Scart kabel ima toliko pinova - ali je velik i baš zbog toga nije podoban za uporabu na računalima, a i kabel je zbog broja žica prilično podeblji (iako se rijetko može naći Scart kabel sa svim žicama)...

Vratimo se na računala koja imaju samo S-video priključak. Problema sa crno bijelom slikom nema ukoliko imate televizor koji ima S-video ulaz (priključak). Problemi najčešće nastaju kada imate televizor sa "Scart" priključkom, ali čiji je Scart priključak izveden na način da ne podržava S-video standard - a to su gotovo svi televizori koji su proizvedeni prije cca. 1998. godine, a ako uzmete televizor koji je proizvedeni nakon 1998. godine, ne mora značiti da će podržavati S-video standard na Scart priključku (pogotovo ako je jeftiniji model). Nažalost, to valjda niti jedan jedini proizvođač televizora ne navodi u tehničkim specifikacijama.

Najčešće se događa da korisnici prijenosnih računala kupe S-video kabel odgovarajuće dužine, i, s obzirom da na televizoru nemaju S-video priključak, kupe još i adapter priključivanje S-video kabela na Scart priključak. Kažem, to sve funkcionira ispravno dok je u pitanju neki (bolji) televizor novije generacije, ali stari televizori koriste Scart priključak koji ne podržava S-video standard, ali podržavaju stari Kompozitni (VHS) standard i zbog toga na ekranu ima slike, ali nema boje. Rješenje je kupnja još jednog (među-)adaptera koji će sa S-video kabela sliku prebaciti u Kompozitni (RCA iliti Chinch) i onda tek na Scart priključak. Taj adapter će signale sa dvije žice (koje se nalaze unutar S-video kabela) prebaciti na jednu žicu i kada takav signal dođe do Scart kabela, na njemu će biti podaci o slici i podaci o bojama...

Jedan takav adapter koji sam ja uspio naći na policama naših dućana je Bandridge-ov S-Video-Composite Convertor pod šifrom PGP6501 i sredinom 2004. godine je koštao 29 kuna (cca. 4 Eura, ako dođe do inflacije).