Što je to GPS...

General Positioning System ili skraćeno GPS (izgovara se đi-pi-es) je sistem za satelitsku navigaciju, primarno predviđen isključivo za vojnu uporabu, kasnije, odredbom američkog predsjednika George Busha prilagođen i za civilnu uporabu. GPS je vlasništvo američke vlade koja taj sistem razvija i održava još od kraja 70-ih godina, a korištenje njegovih signala je sasvim besplatno. Sastoji se od 24 satelita (od toga 3 pričuvna) koji dva puta dnevno kruže oko zemaljske kugle na visini od oko 20 km, svake sekunde odašiljući (na frekvenciji od 1575 Mhz) 24 sata dnevno signale o svojim pozicijama. Svaki satelit ima ugrađen atomski sat koji ima maksimalno odstupanje od 1 sekunde svakih 70,000 godina. Postoje dvije vrste signala; vojni i civilni. Dok je vojni signal "apsolutno" točan, civilni ima namjerno generirano odstupanje (iz sigurnosnih razloga) do max. 100 metara. U praksi je to odstupanje rijetko veće od 50 metara uključujući i odstupanje samog GPS uređaja. Upravo zbog toga se nekada na uređajima prikazuju vrijednosti brzine nešto veće od 0 km/h iako korisnik stoji na mjestu. To namjerno generirano odstupanje se predviđa obustaviti 2002. godine.

Kako radi GPS...

GPS sateliti odašilju, a GPS uređaj prima kodirane signale koji bi izgledali nešto kao "Ja sam satelit taj-i-taj, moja pozicija je ta-i-ta, a ovaj signal je odaslan točno u toliko-i-toliko sati". Kalkulacijom najmanje tri takva signala, sa tri različita satelita, GPS uređaj može izračunati trenutnu poziciju (latitudu i longitudu). Što je više satelita to je veća točnost, a sa signalima četiriju satelita može se izračunati i (nadmorska) visina - doduše, sa nešto većim odstupanjem. Moderni GPS uređaji zadnje generacije mogu primati signale i do 12 satelita u isto vrijeme, što je i (recimo) teoretski maksimum što se može vidjeti sa neke točke na zemaljskoj kugli - u pravilu se u svakom trenutku može uhvatiti signali sa najmanje 8 satelita. Naime, primanje signala je uvjetovano i vizualnim kontaktom sa nebom iznad (antene) uređaja. Loše vrijeme (oblaci i magla) nešto utječu na kvalitetu prijema, dok je npr. krov automobila za ručne modele nepremostiva prepreka, tako da uređaj mora biti blizu vjetrobrana ukoliko se ne koristi vanjska antena na krovu automobila. Također, visoke zgrade, brda, visoko drveće i usjekline bitno utječu na signal i točnost računanja trenutne pozicije. U tim situacijama uređaj "vidi" samo satelite iznad sebe, a ne i one sa strane, a to bitno utječe na točnost kalkulacije.

Tko se najviše koristi GPS-om...

Nautičari, ribolovci, avijatičari, zaljubljenici u prirodu, ekspedicije, vojska, policija, spasilačke službe, istraživači... Nautičari za snalaženje po morskim bespućima, ribolovci njima označavaju pozicije dobrog ulova, avijatičarima dobro dođe za određivanje pozicije aerodroma, pogotovo po lošim vremenskim uvjetima, zaljubljenici u prirodu se mogu sigurno vratiti u svoj kamp i po najvećoj magli i mraku, ekspedicije mogu točno utvrditi gdje je npr. sjeverni pol, vojska može točno planirati operacije i na novim i nepoznatim terenima ("Pustinjska oluja" je jedan od najboljih primjera za to, a niti "Bljesak" i "Oluja" nisu prošli bez GPS-a), istraživači, policija, spasilačke službe - u svim operacijama na otvorenom je GPS nezamjenjiv - pogotovo kada se radi o lošim vremenskim uvjetima, slaboj vidljivosti i drugim iznenađenjima prirode. U zadnje vrijeme se GPS prijemnici ugrađuju u automobile, koji u kombinaciji sa podacima o cestama (koji se najčešće nalaze na kompakt diskovima za određena područja) navode vozače na pravi put. Neki sigurnosni sistemi protiv krađe automobila se također koriste GPS signalima za određivanje pozicije ukradenog automobila. Takvim sistemima se koriste i neki iznajmljivači automobila (Rent'a'car-i)...

Ako Vas zanima satelitska navigacija pratite sci.geo.satellite-nav konferenciju (newsgroup)...