Svi oni koji su pokušali nekada kupiti nešto preko interneta, tu i tamo su naletjeli na problem dostave. Nerijetko (iako sve rjeđe i rjeđe) naša država uopće nije navedena kao opcija dostave, ili prodavatelji iz raznih razloga izričito ne žele dostaviti robu u „sumnjiva područja“ (kod koje ne funkcioniraju institucije pravne države, pa tako ni nema šanse da se naplate u slučaju malverzacija), a ponekad im to uvjetuju i sami dobavljači (kako bi zaštitili lokalne distributere odn. uvoznike). Ista stvar je u slučaju kupovine preko Ebay-a – rijetko se prodavači usude slati pošiljke van Europske unije... Sva sreća da živimo na Balkanu, pa postoji rješenje i za to...

Nije baš totalno jednostavno, ali nije ni komplicirano. U nastavku teksta ću navesti neke metode koje sam isprobao zadnjih godina, ali i potencijalne komplikacije... Naravno, sve to navodim iz dobre volje, tako da nema nikakvih jamstava da će i u Vašem slučaju to isto funkcionirati. Napominjem, stanovnik sam Zagreba, što ove metode čine isplativim samo našoj regiji, a ostali neka upotrijebe maštu...

Sve je pošlo od ideje da unajmim poštanski sandučić u Austriji... Zašto Austrija? Zašto ne Slovenija? Zato jer sam dobio informaciju da Austrija ima puno „opušteniji“ način carinjenja pošiljaka – što za Sloveniju ne mogu potvrditi, ali idem s pretpostavkom da se nisu baš udaljili od principa koji „vlada“ i u Hrvatskoj (kao i na ostatku Yugo-Balkana), a to je da u slučaju veće ili sumnjive vrijednosti oni taj paket ne prosljeđuju dalje u poštanski ured, nego primatelju šalju obavijest da se pojavi u carinskoj ispostavi kako bi se obavio proces carinjenja. U Austriji to funkcionira drugačije, a to ću opisati u nastavku teksta – u prvom primjeru.

Primjer prvi – dostava paketa iz SAD u Austriju na svoje ime

Nakon što sam na jednoj internet stranici odabrao proizvode iz njihove internet trgovine, odabrao sam najjeftiniju metodu dostave, a to je bila Američka pošta odn. „USPS worldwide shipping“. Primijetite da se ovdje radi o USPS-u, a ne o UPS-u – USPS je United States Postal Service, odn. po naški bi to bilo „Američka pošta“. Prije samog čina plaćanja bilo je potrebno unijeti adresu dostave (pored adrese koja će biti na računu, jer to ne mora uvijek biti isto), a tu sam naveo slijedeće:

Ime Prezime
Postlagernd
Postamt 8054 Graz
Austria

...i nakon 3-4 tjedna taj paket se pojavio na navedenoj adresi. U prijevodu: postlagernd je njemački izraz za tzv. „Poste restante“ odn. za metodu dostave pošte na način da se pošta ne dostavlja primatelju, nego on sam dođe po nju u navedeni poštanski ured. Dakle, u poštanski ured broj 8054, koji se nalazi južno od Graza, baš sa druge strane autoceste kod trgovačkog centra Seiersberg, dođe taj paket, a djelatnici pošte ga stave na svoje skladište i čekaju da se pojavi prva osoba sa dokumentom (sa slikom) u kojem je navedeno to ime i prezime. Taj paket će ostati na skladištu maksimalno 21 dan, nakon čega će djelatnici pošte poslati taj paket nazad pošiljatelju. U slučaju da se primatelj pojavi unutar ta tri tjedna (21 dan), moći će preuzeti paket(e) ukoliko plati jedan euro za svaki paket koji ga čeka (bez obzira na veličinu ili masu).

Ovdje do izražaja dolazi Austrijska carina, u odnosu (valjda!?) na Slovensku, a pogotovo našu (pozdrav Jadranki!). Naime, ukoliko ste npr. iz SAD-a naručili robu nešto više vrijednosti, onda će Austrijska carina to unaprijed ocariniti i carinske papire proslijediti poštanskom uredu zajedno sa paketom – bez da Vas kontaktiraju na bilo koji način. Prilikom preuzimanja paketa u pošti, djelatnik pošte će primjetiti da se uz dostavnicu nalazi i carinska deklaracija, i pitat će Vas da li je roba u paketu za Vašu privatnu uporabu ili za komercijalnu uporabu. Ukoliko kažete da je za privatnu uporabu onda će deklaraciju stornirati i vratiti carini, a ukoliko se izjasnite da je za komercijalnu uporabu (što Vam je u interesu ukoliko želite to dalje prodavati u Austriji, kako Vas inspekcija ne bi uhvatila) onda ćete jednostavno još dodatno platiti navedena carinska davanja (uz onaj jedan Euro).

Ono što nisam još provjeravao je metoda da dobijem povrat potencijalnih carinskih davanja kada izlazim iz EU prema Hrvatskoj. Vjerojatno je i to moguće, ali nisam nikada platio ta davanja, pa ne znam. Vjerujem da kod iznimno velikih iznosa primatelj mora platiti namete bez obzira na namjenu. Naravno, prilikom ulaska u RH tu robu prijavite carinskom djelatniku, eventualno platite namete i to je to.

Prilikom slijedećeg naručivanja robe koristio sam usluge kurirske službe DHL. Isto tako nije bilo problema prilikom preuzimanja robe jer DHL uredno ostavlja pakete na poštansko skladište, čak ni ne morate platiti onaj jedan Euro po paketu nego je to sve u ukupnoj cijeni dostave.

Problem se pojavio tek kod paketa slanog kurirskom službom DPD...

Primjer drugi – dostava paketa u ured kurirske službe

Jednom prilikom sam naručio robu iz Njemačke na poštansko skladište, ali kurirska služba DPD u svojoj poslovnoj praksi nema naviku ostavljati pakete na poštanskom skladištu, i paket se vratio pošiljatelju, na što je ovaj mene kontaktirao da zašto nisam preuzeo paket? Nakon nekoliko telefonskih razgovora sam shvatio prethodno navedeni problem, međutim, pronašao sam alternativu. Umjesto da adresa bude poštansko skladište, uz svoje ime sam stavio adresu DPD-ovog ureda na aerodromu u Grazu (odn. pokraj Graza, južno od grada). Kod njih je pravilo da paket drže maksimalno osam dana, isto tako daju prvoj osobi koja se pojavi sa relevantnim dokumentom, ali se ništa dodatno ne plaća. To isto sam ponovio nedavno i sa kurirskom službom UPS – prije slanja sam se raspitao i doznao da ne vrše dostave na poštansko skladište, ali sam saznao da u Leibnitzu (odmah preko puta Mazdinog salona) imaju ured tvrtke Mail Boxes Etc. koja je u vlasništvu UPS-a, te sam tamo preuzeo paket koji sam kupio preko Ebay-a. UPS ima urede i na drugim lokacijama, možda malo „zgodnijim“, ali je ovdje djelatnik tečno govorio Engleski, pa sam se ipak odlučio za tu poslovnicu.

Primjer treći – nisam (još) probao!

Isti principi bi trebali funkcionirati i na način da se roba naručuje u Sloveniju, npr. u Brežice, pogotovo ako je pošiljatelj iz EU, pa nema (ili ne bi trebalo biti) carinskog postupka. Naručite paket na slijedeću adresu:

Ime Prezime
Poštno ležeče
8250 Brežice (ili npr. 8257 Dobova)
Slovenia

...gdje će djelatnici pošte taj paket čuvati do maksimalno 15 dana, a nakon toga, ukoliko ga ne podignete, vratiti pošiljatelju...

Telefonske informacije o prispijeću pošiljke

Vrlo bi bilo korisno imati telefonski broj na koji bi se mogla dobiti informacija o eventualnom prispijeću pošiljke, ali, pogotovo u Sloveniji, to je izričito zabranjeno djelatnicima pošte, dok u Austriji postoji takva mogućnost, ali tek nakon što odradite par primitaka. Meni je djelatnik gore navedenog poštanskog ureda u Grazu uredno dao vizitku i rekao da ga slobodno nazovem kada želim saznati da li je pošiljka došla – ukoliko zovete službenu liniju Austrijske pošte, odmah će Vam reći da ne smiju davati takve informacije.

Kako biste anulirali navedeni problem, uputno je pošiljatelja zamoliti za neki broj pošiljke koji će Vam omogućiti da preko interneta saznate točnu lokaciju pošiljke – tzv. „tracking number“.

Radno vrijeme ureda

Isto tako se nemojte zaboraviti raspitati o radnom vremenu lokacije na kojoj podižete paket. Austrijski poštanski ured 8054 radi samo od ponedjeljka do petka, i to dvokratno; od 8 do 12 sati i od 14 do 18 sati. Slovenska pošta u Brežicama radi od ponedjeljka do petka u vremenu od 8 do 18 sati, a subotom od 8 do 12 sati, dok ona u Dobovi radi od 8 do 17 sati (polusatna pauza od 9:30), a subotom od 8 do 12 sati. Detaljnije i uvijek svježe informacije možete naći na internetu; www.post.at odn. www.posta.si... Kod kurirskih službi se treba posebno raspitati, ali i tu internet igra dobru ulogu...

Prije nego krenete po pošiljku posebno obratite pažnju na praznike u državi u koju idete po paket, ali i bez obzira na njih, pogotovo kada se radi o malim poslovnicama, nerijetko (i u Austriji!) vlada samovolja, pa je uputno dan ili dva prije puta nazvati i provjeriti da li će sigurno taj dan, u to vrijeme, biti nekoga u poslovnici! (Hint: Microsoft Outlook ima opciju označavanja praznika po državama, malo prokopajte po opcijama ili Googlajte...)

Interval čuvanja pošiljke

Iz vlastitog iskustva znam da je moguće produljiti vrijeme čuvanja pošiljke. Konkretno: jednom prilikom mi je DPD čuvao pošiljku, umjesto redovnih 8 dana, i preko 3 tjedna, bez doplate, samo na telefonsku zamolbu – i to sam u dva navrata produljivao jer sam očekivao neke druge pošiljke iz udaljenih lokacija, kod drugih kurirskih službi. Samo im to treba na vrijeme dati do znanja!

Ostali troškovi

Prilikom kalkuliranja svih troškova vezanih za ovakav način preuzimanja pošiljki, osim carine i poreza, treba računati i na druge putne troškove – pogotovo vinjete. Dok iz Zagreba do Brežica možete doći bez kupovine vinjete, do Graza Vam se takav pothvat vjerojatno ne isplati, tako da je takve pothvate uputno ukomponirati sa nekim shoppingom, službenim putom ili podijeliti sa drugim poznanicima te troškove. S druge strane, novi carinski zakon, koji kaže da se poštanske pošiljke preko 160 kuna (obavezno) carine čine ovakve avanture vrlo atraktivnima... Sve ostaje na Vama da sami odlučite odn. procijenite!