Stari tekst... Viva DOS!

Zašto su prozori nestabilni?

Da bi bilo lakše razumjeti što je pjesnik htio reći, počet ćemo malo od početaka - kasne 70-te ovog (20-og) stoljeća kada je jedna mala firma počela prijetiti jednoj velikoj. Naime, jedna mala firma (u daljem tekstu Apple) se naglo razvila jer su kompjuteri u to vrijeme počeli prelaziti u tržišno područje koje je u Americi znano kao Consumer electronics, iliti potrošačka elektronika. Do tada su ih isključivo koristili vojska, državne službe, velike korporacije, banke i slične institucije, a kralj u tom području bio je Veliki brat, tj. IBM (izgovara se AjBiEm, a skraćenica je od International Bussiness Machines) a to je ujedno i ona velika firma sa vrlog početka ove priče. Ti kompjuteri su bili toliki da su se morale graditi ili proširivati postojeće zgrade, ali barem grijanje tih objekata više nije predstavljalo problem jer su taj posao uspješno obavljali sami kompjuteri. Apple je jedna od onih firmi koja je među prvima (ruku na srce, nije tada bila jedina) uspjela napraviti najprihvatljiviji omjer cijene, veličine i mogućnosti kompjutera za kućnu upotrebu. Počeli su sa izradom kompjutera u jednoj garaži, a za par godina, točnije početkom 80-ih, su se toliko povećali i proširili da su se ljudi iz IBM-a zabrinuli da bi mogli zahvatiti prevelik dio kolača kojim su oni željeli dominirati - a to je potrošačka elektronika. U IBM-u su tada ubrzali razvoj projekta koji je razvijao proizvod pod imenom Personal Computer odn. osobno računalo ili skraćeno PC (izgovor PiSi). Taj kompjuter je osnovica svih dojučerašnjih 286-ica, 386-ica, 486-ica, današnjih Pentiuma i Pentiuma II. Appleov odgovor na IBM-ov PC se zvao Macintosh.

Jedna od najvećih prednosti PC-ja nad Mac-om je bila u njegovoj otvorenoj odn. proširivoj arhitekturi. Naime, ukoliko Vam se činila npr. grafička kartica (to je kartica koja Vam omogućava da vidite sliku na Vašem ekranu) Vašeg PC-ja preslaba odn. htjeli ste imati neku jaču - sa više boja i većom rezolucijom, trebali se otići do najbližeg prodavača kompjuterske opreme odabrati i kupiti karticu koja Vam odgovara (eventualno i drugi monitor). Kada se vratite kući, jednostavno, sa bilo kojim križnim odvijačem, otvorite kompjuter, izvadite staru karticu i ukopčate novu karticu - čak su i u knjižici sa uputstvima o "korištenju" kartice bili opisani svi koraci kako da to točno uradite. Kod Macintosha u to vrijeme (a ni danas nije puno bolje stanje) uopće nije bilo alternativnih grafičkih kartica, a ako bi se i koja pojavila, morali ste kompjuter nositi u Apple-ov servis i platiti njima uslugu izmjene grafičke kartice - naravno, uz njihovu napomenu da Vam ne mogu garantirati da će sve to raditi kako treba. U to vrijeme je veliki broj firmi pokušavao progurati na tržištu svoje alternative IBM-ovom PC-ju, ali niti jedna nije uspjela. Jedna od najvećih je bila i kompanija pod imenom Compaq (izgovor: kompak), a nakon što su shvatili da je veliki plavi nepobjediv, pridružili su mu se. Tako je nastao prvi IBM kompatibilan kompjuter - tj. prva kopija odn. klon IBM-ovog PC-a. Svi programi i sve dodatne kartice koje rade na IBM-ovom PC-ju rade i na Compaq-u. Rast Compaq-a potaknuo je veliki broj drugih firmi da naprave isti potez. Tako su se na tržištu počeli sve više pojavljivati kompatibilci. Prava najezda je došla tek kada su počeli dolaziti jeftini proizvodi sa dalekog istoka. Tako da su se pred kraj 80-ih godina na tržištu nalazilo par stotina različitih firmi koje nude svoje verzije IBM kompatibilnih računala. Samim time se i pojavilo i barem toliko različitih grafičkih kartica. Sve su bile kompatibilne sa IBM-ovim standardom, a pored toga nudile su i puno veći broj boja i rezolucija nego original, a sve u mali dio cijene originala. Sve to je bio je i mač sa dvostrukom oštricom.

Sada stavite sebe u poziciju da morate napisati neki grafički program. Jedan od mnogih podataka koji će Vam biti potreban je i podatak koliko Vaša grafička kartica ima točaka na ekranu po širini. Taj podatak nije kod svih grafičkih kartica isti, ali se kod velikog broja kartica taj broj preklapa, ali ako se taj broj preklapa, vjerojatno neki drugi parametar nije isti. Da bi Vaš grafički program mogli plasirati na svjetsko tržište, morali biste u svrhu njegovog testiranja pokupovati sve kartice na ovom svijetu, ili barem onih 80% najprodavanijih, i testirati svoj program sa svakom od tih grafičkih kartica. Ja, Vi, Oni, a i svi ostali znamo da je to (skoro) nemoguće. Zato bi taj svoj grafički program trebali napisati da bude "otvorene arhitekture" kao što je i Vaš kompjuter. To zahtjeva dodatne resurse (Vaše vrijeme, prostor na Vašem i našim kompjuterima, dodatna uputstva i obrazloženja...). Najčešće upotrebljavana metoda za rješenje tog problema je upotreba tzv. driver-a (izgovor: drajver). Driver je u biti mala datoteka koju isporučujete uz svoj program u kojoj su navedeni svi potrebni parametri za pravilan rad Vašeg program sa nekom grafičkom karticom - znači, svaka grafička kartica ima svoj driver. Tako da sada umjesto da isporučujete samo program, isporučujete uz njega i određeni broj dodatnih datoteka odn. driver-a. Tu sada nastaje drugi problem; kako će korisnik znati koje točno datoteke on treba kopirati na svoj kompjuter da bi sve radilo kako treba. Taj se problem rješava metodom zvanom Instalacija. Instalacija se izvršava jednom, prije prvog pokretanja programa. Korisnik bi kada dobije disketu, CD ili bilo koji drugi medij, morao prije pokretanja samog programa prvo taj program "instalirati" na svoj kompjuter. Dakle, Vi biste trebali prije distribucije tog Vašeg grafičkog programa predvidjeti i instalacijski proces, jer je glupo da svi korisnici kopiraju sve drivere, nego samo one koji su odgovarajući za njegov kompjuter. Posljedica toga je da on sada ima više prostora za svoje neke druge podatke, a ako promjeni grafičku karticu, uvijek može ponovo pokrenuti instalaciju i instalirati program za rad sa drugom (novom) grafičkom karticom. Zato neki programi zauzimaju npr. cijeli jedan CD kapaciteta 650 megabajta, a kada ga vi instalirate, na Vašem hard disku on zauzima eventualno 50 megabajta.

Ovo je (recimo) pojednostavljen primjer za problem sa grafičkom karticom. Takvi primjeri odn. problemi se mogu pojaviti i sa drugim kompjuterskim komponentama; štampačima, modemima, ekranima, diskovima.... nemaju svi isti princip rada odn. ne slušaju svi iste naredbe koje im šalje centralna jedinica. Zato najčešće ne radi sistem "jednostavnog" kopiranja nekog programa sa Vašeg kompjutera na prijateljev, osim ako nemate 100% iste komponente.

Kod Windows (95) programa postoji još par drugih parametara koji utječu na rad nekog programa. Pojavom Windows-a eliminirana je potreba za driverom grafičke kartice za svaki program koji se nabavlja. Koristi se jedan jedini driver (onaj od samih Windows-a) za sve programe koji rade pod Windows-ima. Ali se prilikom instaliranja nekog programa on instalira u svoj zasebni direktorij, ali se još dodatno kopiraju i neke potrebne datoteke u sistemske direktorije i u nešto što se zove Registry. Uzmimo za primjer jedan program koji se instalira u direktorij C:\MojPrviProgram, ali on isto tako kopira svoju biblioteku (komplet) recimo trodimenzionalnih ikonica u sistemski direktorij C:\Windows\System. Tamo već postoji biblioteka 3d ikonica, ali ovaj program kopira svoju verziju umjesto postojeće, jer postojeća nema ikonicu na kojoj je npr. nacrtano sunce. Ovdje moramo napomenuti da bez te ikonice program neće funkcionirati. Recimo da je instalacija protekla u redu, a Vi ste sretni jer program radi OK. Nakon nekog vremena Vi dobijete još par programa za koji ste čuli da su dobri, i odlučite ih instalirati. Sve protekne u redu i ti programi rade. Par dana nakon toga Vam ustreba onaj prvi program, vi dva puta kliknete na njegovu ikonu u namjeri da ga pokrenete ali se kompjuter "smrzne", odn. "zaštopa". Što je sad? OK, malo ste uznemireni i radite logičnu stvar; uzimate rostfrei kuhinjski nož i krenete prema firmi koja Vam je prodala kompjuter i - genocid. A mi, koji to gledamo sa strane, malo ćemo proanalizirati ovaj slučaj. Naime, jedan od ovih programa koji su došli nakon prvog programa su prilikom instalacije napravili istu stvar kao i prvi program - instalirali datoteke u svoj direktorij (recimo C:\MojNtiProgram), a s obzirom da i taj program upotrebljava 3d ikonice, instalirao je i svoju biblioteku ikonica u C:\Windows\System direktorij. Naravno da se tamo već nalazi biblioteka ikonica, ali ovaj program pretpostavlja da je to standardna biblioteka, te instalira svoju preko postojeće. U toj novoj biblioteci ne postoji ikonica sa nacrtanim suncem... Već uviđate što je dovelo do genocida, zar ne?

OK, kompjuter se vjerojatno nije zamrznuo ali je izbacio ono voljeno "General Protection Fault" ili nešto slično. Dođe Vam na isto, jer će se nakon toga vjerojatno smrznuti i ako pokrenete program koji radi bez problema. Vi se sada pitate gdje je greška; da li je kriv Bill Gates jer nije uključio u standardnu biblioteku ikonica i onu sa suncem, ili možda programer prvog programa koji nije predvidio ovakvu situaciju gdje se možda neće nalaziti biblioteka koja ima ikonicu sa suncem, ili možda programer n-tog programa koji nije u instalacijskom programu predvidio da možda neće prepisati nestandardnu odn. već proširenu biblioteku 3d ikonica, ili možda oba programera jer se ne koriste standardnim ikonicama već izmišljaju neke nove? Prvookrivljeni, Bill Gates, optimizirao je 3d ikonice na one najčešće korištene - pogledajmo istini u oči i priznajmo da ne možemo očekivati da ih on sve izmisli i predvidi. Drugookrivljeni je pretpostavio da će i ostali (kao što je to on napravio) napisati korektan instalacijski program koji će koristiti metodu prepoznavanja biblioteka i samo dodati određene ikone, a ne prepisati postojeće. Ovaj trećeokrivljeni se oslonio na broj verzije datoteke koji se skriva u svakoj poštenoj windows datoteci, ali je u ovoj nije bilo - ne možemo ga kriviti. U stvari, zadnja dvojica bi trebala biti kriva jer se koriste drugim metodama ispitivanja starosti i verzije biblioteka, ali ih opet ne možemo kriviti jer nije službeno određeno na koji način će se to provjeravati. Ako malo analizirate ovaj slučaj, vidjet ćete da se ništa ne bi dogodilo da ste prvo instalirali ovaj n-ti program, a nakon toga ovaj prvi program. E to je odgovor na pitanje koje Vas cijelo vrijeme tišti, a to je: "Zašto ta dva programa kod Mirka rade zajedno, a kod mene ne?". Još Vam nije jasno... Nema veze, ionako ste barem 20 godina u zatvoru zbog genocida.

A zašto takvi problemi sa instaliranjima biblioteka ne spominje na CNN-u? Zato što prosječni Amerikanac kupi za $500 jedan do dva programa koji njemu treba za posao i radi na njemu godinama, dok svom sinu za igrice kupi PlayStation. U Hrvatskoj se za $500 dobije par stotina nelegalnih kopija igrica, i nakon što se sve instaliraju ljudi se čude zašto im WordPerfect neće printati kako treba...

Uostalom, ni sam Bill Gates nije imun, a to je CNN ipak spomenuo... Na prezentaciji novih Windowsa 98 došlo je do raspada sistema - ovo se stvarno ne da komentirati...


...osim da je nekima olakšao posao...

Ovo se na Mac-ovima navodno ne događa, ili se događa u puno manjoj mjeri - kod njih nema tisuće vrsta grafičkih kartica. Zato nemaju probleme sa driverima, a najčešće je dovoljno neki program sa jednog kompjutera iz njegovog direktorija iskopirati na drugi kompjuter u isti direktorij i stvar radi... Tako je bilo prije i kod PC-ja, dok je sve radilo pod takozvanim DOS-om...

Preporuke: Držite se poznatih sveopće prihvaćenih programa, izbjegavajte igrice na strojevima koji Vam služe za posao, kupujte originalne programe odn. izbjegavajte piratske kopije, ne instalirajte baš svaki program koji nađete na besplatnom CD-u koji ste dobili uz kupljeni časopis - uredništvo je vjerojatno testiralo sve te programe, ali oni nemaju 100% istu situaciju na kompjuteru kao Vi. Nemojte instalirati Beta verzije programa; to su verzije u kojima nisu otklonjene sve greške - nego je korisnicima (čitaj: Vama) prepušteno ih nađete i javite proizvođačima tako da oni mogu izbaciti finalnu verziju na tržište, sa što manje grešaka...

Konkretno: Svako malo, odmah nakon pokretanja sistema (tj. prije pokretanja prvog programa), pogledajte sadržaje direktorija C:\Windows\Temp i eventualno C:\Temp, te ispraznite (izbrišite) sve što se unutra nalazi. Nakon toga pokrenite program SCANDISK (Start-Programs-Accesories-SystemTools) da provjeri sve fiksne (hard) diskove koje imate... To najčešće rješava probleme "smrzavanja" kompjutera... I nemojte zaboraviti instalirati neki efikasan program za zaštitu od virusa...

Ring any bells?

Hardware Malo o mom software-u i softrware-u opcenito Nesto o automobilima i auto-moto-tehnici Cijene razgovora, tehnika, crackovi.... Mozda Vi imate nesto sto meni treba... a mozda i ja nesto sto vama treba... Ovdje bi trebalo biti sve ono sto nije pod drugim opcijama Nesto sitno podataka o meni... Popis zanimljivih stranica Kliknite ovdje ako mi zelite poslati e-mail....