xDSL Digital Subscriber Line
xDSL tehnologija omogučuje prijenos podataka VELIKOM BRZINOM preko klasične bakrene parice (to je onaj "primitivni"
par bakrenih žica što prolaze pod zemljom od Vašeg stana/kuće/ureda do telefonske "centrale")... U stvari, xDSL je logični
nastavak razvoja komunikacijskih tehnologija nakon klasične analogne telefonije odn. ISDN-a...
Zar treba naglašavati kako je razvoj iste potaknut potrebama za sve večim brzinama pristupa internetu (Niste valjda mislili
da se netko poželio naslušati šefa u Dolby Digital tehnici)...
Postignuta ubrzanja su dobivena na način da je frekvencijski raspon klasičnog telefonskog analognog servisa od 4 kHz
proširen na 1,100 kHz (odn. 1.1 MHz) koliko se smatra da maksimalno može podnositi prosječni vod (parica)... Slično kao kod
ISDN-a, sa obe strane te parice se moraju nalaziti "kutijice" koji se u ovom slučaju zovu COE DSL AM (sa jedne) i DSL CPE sa
druge (korisnikove) strane... (za one znatiželjne: COE = Central Office Equipment , AM = Access Multiplier , CPE = Customer
Premises Equipment)...
ADSL, HDSL, SDSL, RADSL... i ostale xDSL skraćenice... koje zbunjuju...
- Sve počinje krajem '80-ih kada su razvijeni SDSL i HDSL... S od Symetric i H od
High Data Rate, a sve je to označavalo maksimalnih 2 megabita u sekundi... s naglaskom na niske troškove - što god
to značilo... Razlika (pored ostalog) je u tome što HDSL podržava i 3-4 puta veće udaljenosti od SDSL-a i to što je uz HDSL
moguće koristiti i klasičnu telefoniju... ali HDSL zahtjeva više parica!!!
- ADSL (Assymmetric) je bio slijedeća izvedenica... Omogučavao je i brzine do 8 megabita u sekundi, ali samo u jednom
smjeru (prema korisniku), dok je u drugom smjeru moguće postići maksimalno 768 kilobita u sekundi...
- RADSL (Rate-adaptive) je kao novost uveo automatsko podešavanje brzine ovisno o kvaliteti i duljini parice... do tada je
na nekoj parici DSL radio na punoj brzini ili uopce nije radio...
- U(A)DSL su izmislili u Americi i ne radi još uvijek kako treba... a tedencija je bila izbaciti splitere i ostalu opremu sa
korisnikove strane tako da se smanje troškovi uvođenja DSL-a... parica bi se direktno spajala na računalo - dakle, bez
splittera ili neke druge terminalne opreme... U stoji za Universal... A isto što i u ADSL-u...
- VDSL ili Very High Bitrate DSL postiže brzine od 50 megabita u downstram-u (prema korisniku) odn.
2 megabita u sekundi u drugom smjeru (upstream)...
- TDSL je Telekom-ova inačica xDSL tehnologije... Naravno, Deutsche-ova... TDSL implementira uporabu
posebnih splittera koji uz prijenos podataka omogučuju i klasičnu odn. ISDN telefoniju... dakle, dvostruki broj uređaja je
najočitija, ali relativno zanemariva, mana ovog sistema...
.
| ADSL
| SDSL
| HDSL
| VDSL
|
Upstream (mbps) brzina od korisnika
| 16 - 768
| 1.5 - 2
| 1.5 - 2
| 1.5 - 2.3
|
Downstream (mbps) brzina prema korisniku
| 1.5 - 9
| 1.5 - 2
| 1.5 - 2
| 13 - 52
|
Maks. duljina parice u kilometrima
| 1.2 - 5.5
| 2 - 3
| 3 - 4
| 0.3 - 1.5
|
Broj parica
| 1
| 1
| 2 - 3
| 1
|
Frekvencijski opseg
| cca. 1 MHz
| cca. 240 kHz
| cca. 240 kHz
| do cca. 30 MHz
|
POTS analogni telefon
| da
| ne
|
| da
|
ISDN digitalni telefon
| da*
| ne
|
| da
|
Kada?... Pitajte svog internet providera...
|
 |