DVD-ROM je uređaj koji se ugrađuje u kompjutere i služi za čitanje DVD medija. Pored DVD medija ti uređaji također mogu čitati i klasične CD medije. Ako pogledate klasične CD-ROM-ove koje vjerojatno velika većina Vas ima u svojim kompjuterima, možete uočiti da su oni u mogućnosti čitati, pored klasičnih CD-a sa podacima, i Audio CD-e, Video CD-e, CD-i... tj. primarna uloga tog uređaja je čitanje diskova (CD-ova) sa podacima, ali je moguće čitanje i diskova sa zvukom i slikom (doduše, to su isto tako podaci, ali je nastojanje da ovaj tekst razumiju i "obični" ljudi)... Takva je situacija i sa DVD-ROM-ovima. Oni su primarno zamišljeni kao uređaji za čitanje diskova sa podacima, ali mogu poslužiti i kao uređaji za čitanje (ili slušanje, ako nekome tako bolje zvuči) Audio i Video DVD medija (diskova)... U čemu je onda stvar?

Iako su mediji (diskovi) istog formata i izgleda, gustoća zapisa podataka na DVD mediju je puno veća nego na klasičnom CD mediju. Dok klasični CD medij ima kapacitet od 650mb, "klasični" DVD medij ima kapacitet 4.7gb (iliti oko 4700mb) koji se jednostavno može udvostručiti (na 9.4gb) uporabom dvostranih medija. Da sve ne bi ostalo na tome, netko se dosjetio i standardizirao i tzv. dvoslojni format DVD medija gdje je kapacitet povećan na 8.5gb za jednostrani, odn. 17gb! za dvostrani DVD medij. Neću sada tu komplicirati sa opisivanjem dvoslojnog medija, nego ću samo reći da se drugi sloj nalazi ispod prvog (koji je usput rečeno polupropustan) pa se čitanje drugog sloja odvija tako da se glava dodatno fokusira na njega...

Kategorija	DVD medij	CD medij
Promjer medija	12 cm	12 cm
Debljina medija	1.2 mm	1.2 mm
Širina zapisa (trake)	0.45 µm	1.6 µm
Duljina podatka (bita)	0.4 µm	0.83 µm
Brzina	10 Mbit/sek	1.4 Mbit/sek
Kapacitet	4.7 gb (DVD-5) 8.5 gb (DVD-9) 9.4 gb (DVD-10) 17 gb (DVD-18)	650 mb

Naravno, povećanje kapaciteta je moralo biti popraćeno i povećanjem brzine čitanja (jer bi ljudi u protivnom umirali prirodnom smrču dok bi im kompjuter učitao sve potrebne podatke) tako da DVD-ROM-ovi dvostruke brzine (ono što bi se zvalo "Double speed" ili 2x DVD-ROM) čitaju CD medije brzinom koja je ekvivalentna 24 brzinskim CD-ROMovima... Htjedoh reći da su "dovoljno" brzi...

DVD filmovi na kompjuteru

Prvo malo o samom DVD Video standardu; standardiziran je krajem 1995. godine od strane 10 najjačih tvrtki iz domene kućne multimedije i filmske industrije (Hitachi, Matsushita, MCA, Paramount, Philips, Pioneer, Sony, Thomson, Time Warner i Toshiba) i sadrži slijedeće specifikacije za jednostrani jednoslojni 4.7-gigabajtni disk:

• 133 minute po jednoj strani jednoslojnog diska (znači preko 8 sati na dvostranom dvoslojnom mediju)
• 160 minuta po jednoj strani jednoslojnog diska ako se koristi samo jedan jezik i bez titla
• slika visoke rezolucije (od 352×240 do 720×480 za NTSC odn. od 352×288 do 720×576 za PAL)
• slika u više formata (4:3, 16:9 ili letterbox)
• Digital Dolby AC3 Surround zvuk sa šest (5+1) ili više kanala
• do 8 zvučnih kanala (to mogu biti sinkronizirani jezici)
• do 32 različita titla
• 9 različitih pozicija kamere (odn. kutova gledanja - npr. za utakmice)
• Dodatni multimedijski podaci (npr. o glumcima, izbačene slike, kako se snimalo, kritike, reklame...)
• interaktivnost (Vi utječete na tijek filma)
• zaštita od neželjenih scena (npr. za djecu)
• zaštitu od presnimavanja (Macrovision)
• regionalna zaštita
• trenutno pretraživanje odn. skok na željenu scenu u filmu
• robusnost medija koji mora biti termički-, magnetski- i fizički otporan

Regionalna zaštita služi za sprječavanje gledanja filmova koji su npr. na DVD-u već izašli u Americi (u videotekama), dok se u Europi još prikazuju u kinima. Svijet je podijeljen na 6 regija; 1- SAD i Kanada, 2- Europa, Japan i JAR, 3- Daleki istok, 4- Australija i Južna Amerika, 5- Afrika i ex. SSSR, 6- Kina. Mediji iz 1. regije se ne mogu gledati u 2. regiji, ali se ni filmovi iz 2. regije ne mogu gledati u 1. regiji... Sve su regije međusobno "nekompatibilne"...

Dok se DVD medij sa klasičnim podacima (datoteke, direktoriji...) ponaša identično CD-ROM-u, korisnicima trenutno najviše pomutnje stvara DVD-Video medij i mogućnost gledanja DVD filmova (npr. iz videoteka) na kompjuteru... Najčešće se ljudi pitaju što im sve (od hardware-a) treba da bi gledali i slušali filmove sa DVD-a ???

Odgovor je (relativno) jednostavan i dolazi u dvije varijante:

• DVD-ROM, Kompjuter sa dovoljno brzim procesorom (navodno je to barem P2-300), 64m RAMa i zvučna kartica.
• DVD-ROM, Kompjuter sa dovoljno sporim procesorom (navodno može i 486) i (MPEG) dekoderska kartica (i još eventualno zvučna kartica)

Ova dekoderska kartica je namjerno napisana crvenim slovima jer će iskusniji korisnici kompjutera odmah uočiti da su obadvije varijante identične, samo što u drugoj varijanti dekoderska kartica rasterećuje procesor i ona generira sliku na ekranu umjesto da to radi procesor. Baš zato je u prvoj varijanti potreban brzi procesor...

Varijanta bez dekoderske kartice (1.): DVD-ROM čita podatke (sliku i zvuk) sa DVD Video medija i prosljeđuje ih (npr.) Vašem Xeon-u koji "gadnim" matematičkim metodama dekomprimira te podatke i slikovne podatke šalje grafičkoj kartici, dok zvukovne šalje zvučnoj kartici. Da bi sve to Vaš procesor znao izračunati i "isprocesirati" morate imati za to predviđeni program. Ukoliko želite gledati sve to na televiziji, morate kupiti TV-karticu ili imati grafičku karticu sa TV izlazom...

• Prednosti: Troškovi su umanjeni za cijenu dekoderske kartice, odgovarajuči software Vam omogućuje da gledate filmove iz drugih regija (osim ako ne koristite DVD-ROM treće ili kasnijih generacija koji neće disk iz druge regije niti zavrtiti - tu ni software neće pomoći...)
• Mane: Troškovi su uvećani za jaki procesor, u pravilu možete slušati samo stereo zvuk (dok se ne pojave Surround kartice sa AC3 podrškom)

Varijanta sa dekoderskom karticom (2.): DVD-ROM čita podatke (sliku i zvuk) sa DVD video diska i prosljeđuje ih Vašem procesoru (u manjoj količini) i Vašoj dekoderskoj kartici koja te podatke dekodira (a to radi brzo jer je glupa i ne zna baš ništa drugo raditi već dekodirati MPEG format) i slikovne podatke šalje na video izlaz odn. grafičku karticu, a zvukovne podatke šalje na odgovarajuće audio izlaze odn. zvučnu karticu.

• Prednosti: Troškovi su umanjeni za cijenu jakog procesora, većina kartica ima TV izlaz pa je moguće gledati filmove i na TV-u (što Vam umanjuje troškove kupnje velikog monitora odn. TV-kartice), imate mogućnost slušanja AC3 zvuka, slika je u pravilu kvalitetnija kada je kreira dekoderska kartica
• Mane: Troškovi su uvećani za dekodersku karticu, teže je razbiti regionalnu zaštitu, povlači za sobom dodatne investicije (naime, glupo je imati npr. AC3 izlaz a ne iskoristi ga, a za to Vam treba dobro pojačalo sa AC3 ulazom, 5 dobrih zvučnih kutija, i 1 dobra subwoofer-ska komponenta, a da ne zanemarujemo kupnju novog namještaja i njegov razmještaj da bi sve to dobro zvučalo.... a kad je već tu i dobar zvuk, ni na slici ne bi trebalo štediti; dakle, 100Hzni, barem 32inčni digitalni ekran formata 16:9 nije na odmet... 8-) ....ovo sve što sam nabrojao zvuči, brat bratu, 30,000.- DEMa... )

Sada još ostaje samo procjena da li Vam se isplati dati novce za DVD-ROM (ako ga već nemate)... Ionako već uz televizor imate video, videoteka je puna VHS kazeta, nisu skupe (ni jeftine), a DVD naslova ionako nema previše, pa ćete pričekati da izađe još koji zanimljiv film na DVD-u, pa ćete onda tek kupiti DVD-ROM... Sa druge strane, ljudi (odn. firme) koji uvoze filmove, čekaju da se DVD uređaji rašire malo više širom našeg pučanstva, pa će tek tada oni početi uvoziti filmove na DVD medijima... I opet se na kraju postavlja ono staro pitanje; Što je nastalo prije - kokoš ili jaje?

Hoće li prije svijet izbaciti VHS kazete iz uporabe ili ćete Vi prije kupiti DVD?
Vaše oči, Vaše uši, Vaše zadovoljstvo...
Vaš novac...